preskoči na sadržaj

Osnovna škola Gradište

Login
Datum i vrijeme
Tražilica
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Anketa
Novi, osvježeni izgled dvorane i prizemlja škole mi se:




Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 10. 2014.

Ukupno: 419455
Ovaj mjesec: 5176
Ovaj tjedan: 417
Danas: 60
Prognoza vremena
Zrelost djeteta za upis u školu
ZRELOST DJETETA ZA UPIS U ŠKOLU
 
 
Polazak u školu je za dijete, a i njegove roditelje, jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i strukturirane sredine, izlaže se sustavu vrednovanja i natjecanja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi puta susreće s obvezama, s osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.
          Prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćen strahom i neugodom. Većina djece prihvati ovo novo životno razdoblje posve prirodno i smireno, no isto tako ovo razdoblje može biti teško pogotovo onoj djeci koja do polaska u školu nisu bila polaznici vrtića i kod kojih se javljaju strahovi od novog i nepoznatog.
Često osjećaj nelagode i straha imaju i roditelji koji su zabrinuti kako će se njihovo dijete prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješno i hoće li naći prijatelje. Ova obostrana zabrinutost utiče na osjećaj zadovoljstva, motivaciju za učenje i ukupan stav prema školi.
Zbog ovih činjenica vrlo je važno prije polaska djeteta u školu na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće, koje se u školi mogu još više produbiti te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima otkloniti.
Definiranje zrelosti, spremnosti djeteta za polazak u školu vrlo je složeno. Zrelost za školu predstavlja optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti optimalno savladavanje nastavnog plana i programa. Zrelost će ovisiti o biološkom razvoju, ali i o tome koliko je okolina omogućila djetetu da ovlada potrebnim iskustvima. Pojam je to kojim obuhvaćamo tjelesnu, intelektualnu emocionalnu i socijalnu zrelost.
 
 
TJELESNA ZRELOST
 
Tjelesna zrelost mjerilo je djetetova zdravlja, uvjet je normalnog psihičkog i socijalnog razvoja. Tjelesna zrelost mora dostići određeni stupanj da bi dijete moglo podnijeti naporni ritam škole. Mjerenje visine, težine, određivanje indeksa tjelesne mase, pojava trajnih zuba, mišićna snaga itd.) važno je s obzirom na svakodnevne napore školskog života (pješačenje od kuće do škole, nošenje školske torbe, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi…) na koje do sada dijete nije naviklo.
Za uspjeh u školi nužna je dobra razvijenost osjetnih organa, naročito vida i sluha, koja se utvrđuje na sistematskom pregledu. Dijete mora dobro vidjeti i čuti da bi upoznalo svijet oko sebe. Isto tako i stupanj razvoja živčanog sustava mora postići određenu zrelost. Tjelesna zrelost za školu podrazumijeva prosječnu visinu oko 120 cm za dječake i 117 cm za djevojčice te težinu oko 20 kg. Normalan tjelesan razvoj omogućuje djetetu da lakše uhvati ritam i tempo školskog rada, da lakše savlada mnoge tjelesne i psihičke napore, koji ga čekaju u školi, ali je i značajan za razvoj njegove ličnosti. Tjelesnu zrelost određuje liječnik prilikom pregleda.
 
 
INTELEKTUALNA ZRELOST
 
Pitanje intelektualne zrelosti djeteta koje kreće u školu značajno je zbog toga što su osnovni zadaci koje će dijete savladavati u školi intelektualne prirode.
Intelektualna zrelost djeteta obuhvaća dobro razvijen govor, koji jeosnova za razvijanje dječjeg mišljenja i jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustava i učenja. Prije polaska u školu dijete mora biti sposobno izraziti svoje misli i potrebe te razumjeti govor drugih. Dijete ovog uzrasta govori tečno i korektno, može spoznati glasove u riječi, odnosno sintetizirati glasove u riječ, prepoznaje glas kojim počinje riječ, u stanju je čuti riječ kao cjelinu i razlikovati je od druge. Dijete ovog uzrasta zna oko 3000 riječi, ali je u tijeku jednog dana u stanju upotrebljavati tek oko stotinjak riječi.
Razvijenost pažnje u predškolskoj dobi uglavnom je nehotična. Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati namjernu pažnju i mogućnost koncentracije. Namjerna pažnja djece koja polaze u prvi razred nije velika, ona traje prosječno oko 10-15 minuta no ona će se sistematskim radom brzo povećavati. Distribucija i prenošenje pažnje bitna su svojstva pažnje potrebna za praćenje školskog rada. Dobra pažnja djeteta olakšava učenje, pamćenje i lakše spoznavanje. Među djecom postoje velike razlike u opsegu pažnje, njenoj trajnosti i koncentraciji.
Od djeteta koje kreće u školu očekuje se i razvijenost pamćenja, koja ovisi o djetetovom interesu, aktivnom stavu i uočavanju logičkih veza.
Pojmovno ili logičko mišljenje tj. sposobnost zahvaćanja odnosa i veza među stvarima i pojavama koje djeca opažaju, ali i predviđanje tih odnosa bez ranije stečenog iskustva, počinje se razvijati pred kraj predškolskog razdoblja. Na pragu osnovne škole djeca počinju izgrađivati glavne misaone operacije kojima se koristimo pri formiranju pojmova, apstrakciju i generalizaciju. S polaskom u školu naglo će rasti sposobnost djeteta da razmišlja o sve općenitijim i apstraktnijim stvarima.
Inteligencija (prema psihologu Howardu Gardneru) uključuje bogatstvo jezičnog izričaja (lingvistička inteligencija), učinkovito korištenje brojeva i lakoću uočavanje logičke strukture i odnosa uzročno-posljedične veze (logičko-matematička inteligencija), točno opažanje i snalaženje u prostoru, sposobnost prostornog oblikovanja i sposobnost vizualizacije (prostorna inteligencija), sposobnost služenja cijelim tijelom u izražavanju misli i osjećaja (tjelesno-kinestetička inteigencija), osjećaj za glazbu, ritam, dinamiku, melodiju, boju glasa ili instrumenta (glazbena inteligencija), uočavanje i razlikovanje raspoloženja, namjera, motivacija i osjećaja drugih ljudi (interpersonalna inteligencija), poznavanje samog sebe i mogućnost djelovanja u skladu s tim (intrapersonalna inteligencija). Na početku školovanja dijete će morati ovladati grafomotornim vještinama koje imaju značajan utjecaj na savladavanje vještina čitanja i pisanja koje su temeljne vještine daljnjeg školovanja.
 
 
EMOCIONALNA ZRELOST
 
Dijete prije polaska u školu treba u svom razvoju postići određeni stupanj emocionalne stabilnosti i samokontrole. Kod djeca koja kreću u školu primjetan je početak samokontrole koja im olakšava učenje, ali i bolje snalaženje u socijalnim kontaktima. Dijete ove dobi otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i kontrolirati, pokazuje strahove i bori se za svoja prava.
Emocije i osjećaji važni su za djetetov društveni život. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određeni način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. U ovoj razvojnoj dobi kod djece prevladava uglavnom optimističko i ugodno raspoloženje.
 
 
 
 
SOCIJALNA ZRELOST
 
Ova komponenta zrelosti djeteta povezana je s emocionalnom zrelošću djeteta. Važna je za svako dijete, jer ulaskom u sustav škole postaju bitne norme ponašanja koje vrijede u grupi vršnjaka, u razredu. Polaskom u školu dijete čini velik pomak u razvoju društvenih odnosa. Ono izlazi iz poznate obiteljske situacije, gdje je bivalo zaštićeno i nerijetko imalo povlašten položaj. Istodobno ulazi u novu i često nepredvidivu socijalnu situaciju u kojoj svoj položaj mora samo izboriti. Vršnjaci postaju kriterij za usporedbu, oni na jasan način ocjenjuju dijete dajući mu do znanja da li ga prihvaćaju ili ne. Sve su to elementi u izgrađivanju vlastite slike o sebi i razvoju samopoštovanja.
Socijalna zrelost istovremeno predstavlja prilagođavanje na društvene obveze, usvajanje moralnih normi i sustav vrijednosti i ponašanja u okolini. Ona uključuje i vještinu komunikacije i suradnje s vršnjacima te prihvaćanje autoriteta. Dijete ovog uzrasta uživa u osjećaju pripadnosti, voli biti prvo, u stanju je suosjećati s drugima i u stanju je razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Ono se može svakodnevno odvojiti od obitelji, samo se obući, brinuti o sebi i svojim stvarima
Koliko će dijete razviti samostalnost najviše ovisi o odnosu roditelja prema djetetovim htijenjima i aktivnostima. Ako su djeca u predškolskoj dobi navikla da mnoge stvari obavljaju drugi umjesto njih, imat će smanjenu sigurnost u sebe i manji interes za samostalno izvršavanje zadataka, što će negativno utjecati na prihvaćanje školskih obveza i njihovo ispunjavanje.
Za djecu ovog uzrasta karakteristične su velike individualne razlike, koje se očituju u fizičkoj, intelektualnoj, emocionalnoj i socijalnoj zrelosti te o obiteljskom okruženju iz kojeg dijete potiče. Kako će se dijete snaći u školi ovisi i od toga da li je i koliko bilo uključeno u predškolske institucije, koliko se u njemu budila kreativnost, motivacija ili kooperativnost od strane roditelja ili odgajatelja.
 
RAZVOJNA ODSTUPANJA PRI UPISU DJETETA
U PRVI RAZRED
 
Prepoznati simptome razvojnih odstupanja kod djeteta pri upisu u prvi razred sigurno je jedna od najvažnijih zadaća upisne komisije. Razvojni poremećaji ili odstupanja mogu biti već tretirana u predškolskom periodu ili nisu uočena od strane roditelja i okoline.
                       Stručnjaci se slažu da je izuzetno važno na vrijeme početi tretirati razvojno odstupanja. Kako bi poučavanje bilo što uspješnije pedagogija se koristi i znanstvenim dostignućima iz psihologije, medicine, defektologije i u novije vrijeme neurologije. Uspješno poučavanje podrazumijeva prepoznavanje problema, interdisciplinaran pristup i ovladavanje određenim strategijama kojima ćemo doprijeti do svakog djeteta.
                       Uloga stručnih suradnika, članova komisije za procjenu psihofizičkog razvoja djeteta za školu (spremnost za poučavanje) je savjetovati roditelju najbolje načine kojima može pomoći djetetu.
                       U nastavku su navedena najčešća razvojna odstupanja kod djeteta (prema Jensen, E., (2004) i kako ih prepoznati. O svakom ovom razvojnom poremećaju napisane su mnoge knjige, znanstveni članci i opisana iskustva za rad s tom djecom. Ovo je samo kratki podsjetnik za razgovor s roditeljem na prvom kontaktu sa školom. Za svaki simptom koji primijetimo kod djeteta provjerimo kod roditelja je li to ponašanje prisutno u svakodnevnom djetetovom životu. Ako je ponašanje opetovano onda roditelju vrlo oprezno dajemo savjet.
 
 
DEFICIT PAŽNJE
 
-         Nema strpljenja, sve želi odmah saznati,
-         Ne završava započeti posao,
-         Crtež mu je nedovršen,
-         Odgovara prije nego postavimo pitanje,
-         Ne može mirno sjediti,
-         Daje odgovore od izvrsnih do izrazito loših.
Savjet roditelju:
-         Usmjeriti se na ono u čemu je dijete uspješno i to pohvaliti,
-         Postavljati razumna ograničenja,
-         Postavljati jasne zadaće i pomagati djetetu da postavi svoje vlastite ciljeve,
 
 
HIPERAKTIVNOST
 
 
-         Izraziti nemir,
-         Stalno dodiruje stvari i osobe oko sebe,
-         Ometaju ga vanjski podražaji,
-         Ne može mirno sjediti,
-         Izrazit nemir nogu,
-         Teško prati upute,
-         Ne može održati pažnju pri obavljanju zadatka,
-         Doima se da ne sluša dok mu se obraćamo.
Savjet roditelju:
-         Preusmjeriti aktivnost i energiju u prihvatljivije ponašanje,
-         Prihvatiti poremećaj i imati na umu da dijete ne može voljno kontrolirati simptome ponašanja,
-         Biti dosljedan i inzistirati na pravilima,
-         Promijeniti prehranu i više unositi voće i povrće, a smanjiti unos slatkiša.
 
 
PEDAGOŠKA ZAPUŠTENOST
 
 
-         Dijete nije poučeno osnovnim pojmovima,
-         Ne zna prepričati priču ili recitirati brojalicu,
-         Nepravilno drži olovku.
Savjet roditelju:
-         Dijete je potrebno poučiti,
-         Što više razgovarati s djetetom o svakodnevnim događanjima,
-         U razgovoru s djetetom koristiti potpune rečenice,
-         Poticati dijete na prepričavanje svojih iskustava.
 
POREMEĆAJI OPHOĐENJA
 
 
-         Pretjerano se kreće,
-         Neadekvatno reagira na određenu situaciju,
-         Nevoljko slijedi upute,
-         Često se tukao u vrtiću,
-         Često se ljuti i razbjesni se,
-         Često se svađa s odraslima,
-         Često namjerno ometa druge.
Savjet roditelju:
-         Problem shvatiti ozbiljno, ne čekati da sam nestane,
-         Najvažnija je dosljednost u primjeni pravila,
-         U radu s djetetom usuglasiti pristupe svih odgojitelja,
 
 
POREMEĆAJI VIDA ILI SLUHA
 
-         Glavu pomiče prema ispitnom materijalu,
-         Okreće glavu da bi bolje čulo,
-         Traži da mu se ponovi pitanje.
Savjet roditelju:
-         Tražiti pregled i savjet stručnjaka.
 
 
TEŠKOĆE U GOVORU
 
-         Nepravilan izgovor određenih glasova,
-         Izostavljanje glasova,
-         Premještanje glasova,
-         Zamuckivanje,
-         Mucanje.
Savjet roditelju:
-         Djetetu se obraćati jasnim razgovijetnim govorom,
-         Potražiti pomoć logopeda.
 
 
ZAOSTAJANJE U RAZVOJU
 
-         Teže uspostavlja komunikaciju,
-         Na ispitu predznanja postiže niske rezultate,
-         Teškoće u generalizaciji.
Savjet roditelju:
-         Tražiti pomoć stručnjaka i isključiti druge smetnje,
-         Dijete poticati na stjecanje umijeća svakodnevnog života,
-         Kod djeteta poticati korištenje pozitivnog izražavanja o sebi,
-         Izbjegavati uspoređivanje,
-         Održavati rutinu i dosljednost,
-         Ponuditi različite aktivnost učenja,
-         Davati kratke i jasne upute.
 
 
 
 
 
NEDOVOLJNO RAZVIJENE PREDČITALAČKE SPOSOBNOSTI
 
-         Nije usvojena glasovna analiza i sinteza,
-         Siromašan rječnik.
Savjet roditelju:
-         Igrati igru riječi s prepoznavanjem prvog i posljednjeg glasa u riječi,
-         Vježbati kroz igru razlikovanja glasova od jednosložnih do višesložnih riječi.
 
 
 
DIJETE KOJE JE DOŽIVJELO STRES
 
-         Pretjerana bojažljivost,
-         Razdražljivost,
-         Strah bez opravdanog razloga,
-         Agresivnost.
Savjet roditelju:
-         Utvrditi izvor stresa i ako je moguće otkloni ga,
-         Stručni tretman s djetetom se ne smije odgađati,
-         Stres povezan s obiteljskim odnosima zahtjeva uključivanje u obiteljsku terapiju.
 
 
 
ZA SVA ODSTUPANJA VRIJEDE PRAVILA:
 
 
  1. Najvažnije je u djetetu probuditi osjećaj da ima određenu kontrolu nad životom, da je ono što čini različito od onog što jest, da je voljeno usprkos poremećaju.
      2.   Isticati sposobnosti djeteta.
      3.   Djetetu postavljati realne zahtjeve.
      4.   Usuglasiti odgojno djelovanje roditelja i škole.
 
SURADNJA RODITELJA I ŠKOLE – PREDUVJET DJETETOVA USPJEHA
 
 
Polazak u školu je važan događaj u životu djeteta i njegove obitelji. Dijete u školi dobiva prve velike životne obveze, upoznaje nove ljude: svoje vršnjake i učitelje, stječe nove spoznaje o svijetu koji ga okružuje, kao i o sebi samome.
 
Dijete će u školi biti uspješno ukoliko roditelj:
-         pruža brigu i podršku,
-         iskazuje jasna i pozitivna očekivanja na njegovo učenje i ponašanje,
-         pruža priliku smislenog sudjelovanja u svakodnevnom životu svoje obitelji,
-         razvija realan pogled na djetetove sposobnosti,
-         prihvaća bezuvjetno dijete takvo kakvo jest.
 
Za suradnju roditelja sa školom značajno je istaknuti sljedeće:
-         odlazak na razgovore u školi dijete doživljava kao brigu i interes za njegovo učenje, a samim time i za njega kao osobu,
-         učitelj vidi dijete na drugačiji način i u drugoj situaciji nego što to vidi roditelj djeteta. Stoga roditelj treba redovno komunicirati s učiteljem, kako bi čuo što mu on ima reći o djetetovim osobinama i navikama koje iskazuje u školskoj situaciji. Mišljenje učitelja pomoći će roditelju u odgoju njegovog djeteta.
-         roditelji mogu aktivno sudjelovati u radu škole, na način da ponude svoja znanja, umijeća, vrijeme i sredstva.
 
Suradnju škole, odnosno učitelja s roditeljima karakterizira:
-   surađivanje s roditeljima od početka djetetovog polaska u školu
-    uspostavljanje suradnje, ukoliko je to moguće, s oba djetetova roditelja
-    kontinuirano, tijekom cijele školske godine njegovanje različitih vidova suradnje s 
     roditeljima: roditeljski sastanci, individualni razgovori, telefonski razgovori, pisma,  
     poruke u učeničkoj informativki...
-   aktivno uključivanje roditelja u pripremu, izvođenje i evaluaciju nastavnih sadržaja.
 
Roditeljski sastanci su prigoda roditeljima za cjelovito informiranje o radu škole. Na prvom roditeljskom sastanku učitelj treba roditelje međusobno upoznati. Teme narednih roditeljskih sastanaka trebaju biti: planiranje radnog dana učenika, učinkovite metode učenja, razvoj radnih navika učenika, razvoj higijenskih navika djeteta, partnerstvo roditelja i škole u odgoju djeteta, upoznavanje s postojećom literaturom za roditelje (Prilog).
 
             Roditeljski sastanci su ujedno i prilika za upoznavanje roditelja djece s kojima se naše dijete svakodnevno druži. Roditelji mogu međusobno razmjenjivati iskustva u odgoju djeteta, dogovarati zajedničke susrete i igru djece u nečijem domu, ali i imati mogućnost uvida u rad u slučaju djetetova izostanka iz škole.
 
 
Roditelji koji se aktivno bave svojom djecom stvaraju kod djece osjećaj zajedništva i sigurnosti. Kroz zajedničke aktivnosti (igru, kućne poslove, odlaske u kupovinu, odlaske u prirodu, športske aktivnosti) dijete se navikava na suradnju, razvija svoje potencijale, uči planirati i iskazivati svoje zamisli, uči kontrolu svoga ponašanja i postupno prihvaća pravila ponašanja u odnosu na druge osobe. 
 
LITERATURA ZA RODITELJE
 
 
1.      Biddulph, S. (2002), Tajna sretne djece. Mozaik knjiga: Zagreb.
2.      Biddulph, S., Bissulph, S. ( 20003), Nove tajne sretne djece. Mozaik knjiga: Zagreb.
3.      Brdar, I., Rijavec, M. (1998), Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu. IEP: Zagreb.
4.      Canter, L., Hausner, L. (2002), Domaća zadaća bez suza. Naklada Kosinj: Zagreb.
5.      Faber, Mazlisc, F. ( 2000), Kako razgovarati s djecom da bi bolje učila u školi i kod kuće. Mozaik knjiga: Zagreb.
6.      Ferruci, A. ( 2000), Što nas uče djeca. Algoritam: Zagreb.
7.      Sullo, R. (1995), Učite ih da budu sretni. Alineja: Zagreb.
8.      Flego, M. (2000), Priče za mame i tate. Alinea: Zagreb.
9.      Ginott, H.(1996)., Između roditelja i tinejdžera, Jakić: Zagreb.
10. Good, P. ( 1993), Kako pomoći klincima da si sami pomognu. Alinea:Zagreb.
11. Gookin, S. (1996), Roditeljstvo za neznalice. Znak: Zagreb.
12.  Miljković, D.(1996), Pomozite svojoj djeci da razviju samopoštovanje. Tempo: Đakovo.
13. Grošić, N. ( 1998). Moje neobično dijete. Mala biblioteka: HRT.
14. Hudek, I., De Zan, I. (1995), Kako zaštiti svoje dijete od ovisnosti. Temposhop: Đakovo.
15. Humphreys, T. (2003), Samopouzdaje-ključ djetetova uspjeha u školi. Mozaik knjiga: Zagreb.
16. Lalić i dr. (1999), Avanturizam roditeljstva. DES: Split.
17. Longo, I. (2001), Roditeljstvo se može učiti. Alineja: Zagreb.
18.  Ortner, G. (1998), Bajke koje pomažu djeci. Mozaik knjiga: Zagreb.
19. Miljković, D., Rijavec, M.( 2002), Bolje biti vjetar nego list, IEP: Zagreb.
20. Rečić, M.(1996), Odgoj u obitelji. Temposhop: Đakovo.
21. Salk, L. ( 1996), Što dijete želi da roditelji znaju. V.B.Z.d.o.o.: Zagreb.
22. Smalley, G. (1998): Ključ srca vašeg djeteta. V.B.Z.d.o.o.: Zagreb.
23. Twentier, J. ( 1999). Pozitivna snaga pohvale. Mozaik knjiga.: Zagreb.
 
 
IZVOR:
Priručnik za upis djece u prvi razred. Jadranka Oštarčević. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb 2008.



preskoči na navigaciju