Ugledni njemački neuroznanstvenik i psihijatar Manfred Spitzer u knjizi Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma upozorava roditelje da djeci, čiji je mozak još u razvoju, ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija. Ključna je premisa da nas elektronički mediji – pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom – „oslobađaju“ uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a naše psihičke sposobnosti slabe. 

Mnoga djeca nemaju potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu „uguglati“, kaže Manfred Spitzer. Multitasking ili rad na više stvari istovremeno, sumanuto klikanje od stranice do stranice, odvlači djeci pažnju, rasipa energiju i remeti fokusiranje na ono što je važno. Što više vremena provode surfajući i igrajući razne igrice, djeca će imati više problema s pažnjom i koncentracijom. Osim toga, igrice mogu izazvati ovisnost. Nadalje, što više vremena provedu pred ekranima elektroničkih medija, djeca će imati to lošije društvene vještine, bit će nesocijalizirana i frustrirana. 

 Zašto su naša djeca nevesela, nezadovoljna, sebična… te kako im pomoći.
Dobro se osvrnite. Ne možete ući u trgovinu ili u restoran a da tamo ne ugledate neraspoloženu djecu kako vrište, mrgode se, prkose roditeljima. Roditelji se, pak, ljute, žale i, nerijetko, očajnički nastoje ignorirati neposlušne, osorne potomke. Današnji svijet je prepun nezadovoljnih i nesretnih roditelja te djece koja pate, djece kojoj je dosadno, koja su nezadovoljna, nevesela, otuđena, emocionalno hladna, pa čak i nasilna. No tek onda kad se dogodi nešto katastrofalno, poput tragedije u američkoj srednjoj školi Columbine, ili nešto drugo o čemu svakog tjedna bruje mediji, postajemo spremni priznati da se s djecom događa nešto užasno.

Ova ozbiljna knjiga stiže u pravi čas, ona vam kazuje kako ćete spasiti dijete i sebe od jedne prave pošasti. Savjeti koje ćete u njoj pronaći nisu, međutim, ni slični onima koje su današnji roditelji navikli slušati. "Epidemija popustljivog odgoja" nije knjiga u kojoj ćete otkriti samo kako trebate, već i knjiga koja vam govori kako morate postupati prema djeci, objašnjava razlike između egocentričnosti i samopoštovanja; tumači zbog čega morate djecu zaštititi od medija; nudi strategije za spašavanje djece koja su se našla "na rubu". "Epidemija popustljivog odgoja" je poziv roditeljima da preuzmu odgovornost za svoju djecu i pruže im ono što stvarno trebaju da bi rasla i razvijala se, voljela.

Robert Shaw je dječji i obiteljski psihijatar s privatnom praksom i voditelj Instituta za obitelj u Berkleyu, Kalifornija. Dječju psihijatriju je specijalizirao u bolnici Mt. Sinai u New Yorku i radio kao profesor na Medicinskom fakultetu "Albert Einstein" te bio upravitelj Službe za obiteljsko i dječje mentalno zdravlje.

Stephanie Wood je bivša glavna urednica časopisa "Child". Pisala je o roditeljstvu i problemima obitelji u raznim publikacijama.
 

  Način na koji mi, roditelji odgajamo uvelike se promijenio u proteklih nekoliko desetljeća. Ono što smo nekoć radili po intuiciji postalo je predmetom političke mode, nešto u čemu trebamo stručno vodstvo. Rezultat? Naša djeca – u svim društvenim slojevima – sada nisu razmažena samo u materijalnom pogledu Dobila su veoma mnogo u smislu zakonodavstva, prava i iskustava, no ipak pate na nezamisliv način, a stopa dječje depresije, maloljetničkih trudnoća, pretilosti i alkoholizma u predtinejdžerskoj dobi veća je nego ikada. Ukidajući ograničenja i odustajući od autoriteta, čini se da smo mi, odrasli pogriješili u odgoju naše djece, oduzevši im time osnovne oblike pružanja potpore. U ovoj knjizi dr. Aric Sigman – i sam otac četvero djece – posvetio se problemima kao što su djetetov osjećaj da mu nešto pripada, utjecaj televizije i računala, dom sa samohranim roditeljem i „pomiješane“ obitelji, roditeljski osjećaj krivnje i kultura kompenziranja. Dotaknuvši svaki od tih problema na iskren i izravan način, svima nama daje jasnu i praktičnu poruku – roditeljima, bakama i djedovima, učiteljima i kreatorima politike – kako da ispravimo ovaj status quo, ponovno odredimo svoje uloge i kako da svi zajedno podižemo djecu koja će se bolje ponašati i biti sretnija. Dr. Aric Sigman član je Kraljevskog društva liječnika i vanjski član Britanskog društva psihologa, te se redovito pojavljuje u medijima. Autor je knjige Daljinski upravljani: Kako televizija šteti našem životu.


 

korisni link za roditelje:

www.skole.hr